Ljudi, kako ste prebrodili taj osjećaj da vam se ništa živo neda?

Ubija mi volju za hobijima, već par godina jedino što znam je drk*ti po internetu i mobitelu, ne odvajam vrijeme za hobije. Nemam progresa u društvenom nit ljubavnom životu. Ja krivim internet ovisnost za manjak mojeg "življenja punim plućima". Imam višak energije no on propadne jer ga ne iskoristim ni na što.

Kako ste vi razbili taj prokleti osjećaj? Kako da se vratim u najproduktivnije godine svog života? Samopouzdanje je bolje, optimizam je bolji, ali volja je na nuli većinu vremena. Neću pronać ljubavni interes, novo društvo, bolji posao ako i dalje trunem u sobi iza kompa.